„16 dana aktivizma i borbe protiv nasilja nad ženama“

Nasilje prema ženama je tema o kojoj se sve češće i sve glasnije govori. Nekada privatnost rezervisana za patnju među četiri zida, danas je problematika kojom se podrobnije bave i pojedinci i institucije, no  tek je zagrebana površina. Pred našim društvom još je mnogo posla kojim bismo dostigli  jedan zavidan nivo svijesti, otrgnuti iz teških stega patrijarhata, gdje žena nije ni sluga ni vlasništvo muža.

Prema nezvaničnim statistikama od 2017. godine u Bosni i Hercegovini ubijeno je više od 60 žena od strane njihovih supružnika ili partnera.

Kako bi se čuo glas žrtava nasilja u više od stotinu zemalja svijeta 25. novembra počela je kampanja „16 dana aktivizma i borbe protiv nasilja nad ženama“ koja se simbolično završava danas, 10. decembra na Međunarodni dan ljudskih prava.

U cilju skretanja pažnje javnosti na femicid proteklih dana brojni gradovi širom Bosne i Hercegovine, pa i Gacko, oblijepljeni su smrtovnicama na kojima je istaknuto da su dvije od tri ubijene žene starosti od 16 do 63 godine ubili njihovi partner, bivši partneri, sadašnji ili bivši muževi od kojih su mnogi osuđivani za KD nasilje u porodici ili nasilničko ponašanje prema ženi.

Podaci koje smo dobili iz Policijske uprave Trebinje govore da je za proteklih pet godina na području Istočne Hercegovine prijavljen 151 slučaj nasilja nad ženama, od toga je u Gacku deset slučajeva. Za deset mjeseci ove godine u Gacku su prijavljena tri slučaja.

2019. u Trebinju je evidentirano jedno krivično djelo „Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici“ u kome je suprug upotrebom vatrenog oružja lišio života suprugu a potom izvršio samoubistvo.

Okružno javno tužilaštvo u Trebinju za period od pet godina zaprimilo je 127 krivičnih predmeta u kojima su žrtve nasilja bile osobe ženskog pola. Od navedenog broja u pet predmeta donesena je naredba o nesprovođenju istrage, u 17 predmeta je donesena naredba kojom se istraga obustavlja , dok je 105 predmeta  rezultiralo podizanjem optužnica  kod nadležnih sudova.

U sudskim postupcima koji su vođeni po navedenim optužnicama u dva predmeta utvrđeno je da su izvršioci krivičkog djela nasilja u porodici bili u stanju neuračunljivosti te su upućeni na liječenje u psihijatrijske ustanove, dok je u 89 slučajeva donesena osuđujuća presuda- 68 uslovnih osuda i 21 novčana kazna. Trenutno se vodi 14 sudskih postupaka za KD nasilja nad ženama, rekao je za naš radio Srđan Vukanović, portparol Okružnog  javnog  tužilaštva Trebinje. Ovako govori statistika, a u praksi  u razgovorima sa ženama koje su pretrpjele nasilje u porodici , saznali  smo da su se nakon podnošenja prijava i pokretanja postupaka najčešće osjećale same, nezaštićene i ostavljene od svih pa i od najbližih.

Nailazile su na osude okoline, nerazumijevanje i traženja opravdanja za nasilnike. Najteže od svega su im ipak padale patnje djece koja su ih  zajedno sa njima proživljavala.

U jednom se slažu, o nasilju treba govoriti  a od borbe ne treba odustajati.

 Anđelka Boljanović , socijalna radnica u Centru za socijalni rad Gacko ističe da su žrtvama nasilja uvijek na usluzi u okviru zakonom dozvoljenih mogućnosti.

Kada su životi žena i djece ozbiljno ugroženi u porodičnoj zajednici zakon kaže da se mogu smjestiti u Sigurnu kuću. Već duži niz godina govori se o takvoj kući na području Trebinja no ona još uvijek nije sagrađena pa se žrtve šalju u Banjaluku iako je bliža Sigurna kuća u Mostaru a sve zbog neusklađenosti  propisa između Republike Srpske i Federacije BiH.

 Uprkos tim zakonskim ograničenjima direktorica Sigurne kuće u Mostaru Dijana Tadić  kaže da primaju žene iz svih dijelova Republike Srpske i Federacije BiH, jer im je osnovni zadatak da pomognu ženama u nevolji, pa se naknadno bave administrativnim barijerama.

U Ženskom centru u Trebinju kažu da na zaštiti žena od nasilja rade 365 u godini ali su ovogodišnju kampanju  „16 dana borbe protiv nasilja nad ženama“  usmjerili na mlade ljude, ističe psiholog Branka Pejović Petković.

Žene žrtve nasilja često su bez podrške i nedovoljno  informacija o tome šta treba učiniti dalje, stoga je veoma važno raditi na njihovom osnaživanju. Upravo na tom zadatku, duže od dvije decenije je Meliha Sendić iz (https://cenppz.org.ba/ )Centra ženskih prava sa svojim saradnicama. Kroz svoj aktivizam odnedavno su oformile i „4P Mrežu“, koja simbolizuje pravdu, pomoć, povjerenje, podršku, ( https://cenppz.org.ba/mreza-obucenih-pomagacica-koje-podrzavaju-zene-u-pristupu-uslugama-i-pravdi/ )uz čiju pomoć će žene žrtve nasilja i one u riziku od nasilja na brži, lakši i efikasniji način imati podršku 50 pomagačica u 24 lokalne zajednice širom BIH u procesu ostvarivanja zaštite svojih prava i pristupa pravdi.

Nakon svega što smo čuli donosimo zaključak da nasilje u porodici nije privatna stvar i da smo dužni da ga prijavimo ukoliko imamo saznanja o istom, jer nasilje nema opravdanje! Žrtve nasilja nisu krive za ono što im se dešava! Institucije moraju da ih zaštite!

Više pojedinosti u tonskom zapisu ispod: