Radnici RiTE koji imaju račune u Hypo banci i ovdje primaju platu, njih 167, od sutra neće moći, bar privremeno, podići svoju platu u ovoj banci već u Unikredit banci, potvrdio je za naš radio Izvršni direktor za ekonomsko – finansijske poslove RiTE Gacko Milivoje Boljanović.
U Hypo banci su nam rekli da do sada nisu dobili nikakvo zvanično obavještenje od RiTE i da zbog toga ne mogu dati svoj komentar.
Radnici koji kažu da nisu obaviješteni od poslodavca o ovoj odluci, već da su samo načuli nešto o tome, izražavaju svoje nezadovoljstvo smatrajući da im je ugroženo osnovno ljudsko pravo slobode izbora i mišljenja. Jedan od njih, Žarko Ivanović smatra da je to protivzakonito, kaže da je njegovo ustavno pravo da bira banku koju hoće i da od toga neće odustati. On ističe da ima i obaveze prema Hypo banci koja mu je dala određene povoljnosti.

Izvršni direktor  Milivoje Boljanović kaže da je interes firme i interes radnika, objašnjava da je to jedna poslovna odluka, i da će iako su sada dovedeni pred svršen čin, radnici u budućnosti moći da donesu odluku o povratku na Hypo banku.

Dva su osnovna razloga, ističe Boljanović, zbog kojih je donešena ovakva odluka, jedan je, dugogodišnji sudski spor RiTE i Hypo banke i, prema njegovim riječima, neosnovani zahtjevi ove banke, i drugi razlog, dobri poslovni odnosi sa Unikredit bankom koja je kreditirala poslove proteklog remonta.

Predsjednik Sindikata RiTE Gacko Željko Tepavčević je rekao da je obavještenje o ovoj odluci istaknuto prošlog petka na oglasnoj tabli preduzeća, ali je takođe tvrdio da će radnici moći sutra podići platu u Hypo banci što je Boljanović demantovao. Boljanović tvrdi da prelazak radnika nije bio uslov Unikredit banke, već da je to jednostavno dogovor RiTE sa bankom sa kojom posluje.

Da li će, i kome će se radnici žaliti ostaje da se vidi. Mi smo od ombdusmana Agencije za bakarstvo RS Vladimira Rudića saznali da ipak niko ne može otvoriti račune, na bilo kojoj banci, u ime radnika, a upravo to se desilo.
Nama ostaje jedino da se zapitamo, kako bi se svi mi osjećali, da bilo ko u naše ime donese odluku, i to bez našeg pitanja. Odnosno da se na nekim višim mjestima odlučuje o našoj sudbini, bez našeg znanja.